Suchergebnisse

Rad se bavi decizionističkim pravcem u izučavanju organizacije i cilj mu je prikazati teoriju američkog nobelovca Herberta Simona kao njezinoga glavnog predstavnika. U radu se analiziraju neposredno Simonovi tekstovi, radovi drugih autora, njegovih bliskih suradnika, ali i kritičara, te domaća literatura koja se bavi odlučivanjem u organizaciji i problemom odlučivanja općenito. Iako je prepoznat njegov izvanredni doprinos disciplini, u domaćoj literaturi iz područja teorije organizacije nedostaje sustavan pregled Simonova rada. Cilj je ovog rada popuniti tu prazninu. U radu se najprije analiziraju temeljni koncepti Simonove teorije odlučivanja: racionalnost odlučivanja i, posebno, ograničenja racionalnosti, potraga za zadovoljavajućim rješenjem, heuristika, razlikovanje između programiranih i neprogramiranih odluka. Zatim se iznosi Simonovo razumijevanje organizacija argumentirajući kako ono počiva na razlikovanju između dvije vrste odluka: odluke o pristupanju u članstvo i drugih odluka koje se donose unutar organizacije. Konačno, zadnji dio rada bavi se kritikom Simonove teorije odlučivanja i teorije organizacije.

This article deals with changes to the system of local and regional self-government in Croatia between 2003 and 2017. For the most part, reform efforts, excluding some positive developments with regard to the promotion of the democratic principles of governance, have not been successful. The article addresses the question of how to theoretically account for these changes. The aim is to offer an understanding of reform failure by focussing on the preceding processes. The article begins by establishing that reform efforts in the existing literature on Croatian local- and middle-level government reorganisation have predominantly been explained either by means of the rational-instrumental perspective or the power and conflict perspective. The former argues that reorganisation outcomes are a product of rational decision-makers, who in the early 1990s and afterwards sought to, for one reason or another, establish centralistic administration of public affairs. The latter, on the other hand, proposes that the current local- and middle-level government structure is a direct reflection of the power structure of the current constellation of political actors. The article goes on to suggest that, at least in part, changes made to the system can be attributed to the garbage can model of decision-making. This is due to the fact that participation in the decision-making arena throughout this period was fluid, the decision-makers' attention scarce and their goals ambiguous, and the definitions of the problems unclear. ; U radu se opisuju promjene u sustavu lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj u razdoblju od 2003. do 2017. Općenito uzevši, pokušaji reforme su bili neuspješni, s izuzetkom određenih pozitivnih pomaka vezanih za promicanje demokratskih načela. U radu se nastoji odgovoriti na pitanje koja bi teorija mogla objasniti promjene do kojih je došlo, a neuspjeh se pokušava objasniti razmatranjem procesa koji su mu prethodili. U literaturi se reorganizacija samouprave na lokalnoj i regionalnoj razini u Hrvatskoj većinom objašnjava iz jedne od dviju perspektiva: racionalno-instrumentalne odnosno perspektive moći i sukoba. Racionalno-instrumentalna perspektiva zastupa tezu da su pojedini ishodi plod racionalnih donositelja odluka koji su s početka 90-ih godina prošlog stoljeća nadalje iz više razloga nastojali uspostaviti centralizirano upravljanje. S druge strane, perspektiva sukoba i moći tvrdi da sadašnja struktura samouprave na lokalnoj i regionalnoj razini izravno odražava trenutnu podjelu moći u političkoj strukturi. U radu se predstavlja ideja da se promjene u sustavu mogu bar djelomično pripisati odlučivanju prema modelu "kante za smeće". Razlozi za to nalaze se u činjenici da je u razdoblju od 2003. do 2017. sudjelovanje u procesima odlučivanja bilo nedosljedno, oni koji su donosili odluke bili su nedovoljno usredotočeni na proces, njihovi su ciljevi bili neodređeni, a definicije problema nejasne.

Rad se bavi decizionističkim pravcem u izučavanju organizacije i cilj mu je prikazati teoriju američkog nobelovca Herberta Simona kao njezinoga glavnog predstavnika. U radu se analiziraju neposredno Simonovi tekstovi, radovi drugih autora, njegovih bliskih suradnika, ali i kritičara, te domaća literatura koja se bavi odlučivanjem u organizaciji i problemom odlučivanja općenito. Iako je prepoznat njegov izvanredni doprinos disciplini, u domaćoj literaturi iz područja teorije organizacije nedostaje sustavan pregled Simonova rada. Cilj je ovog rada popuniti tu prazninu. U radu se najprije analiziraju temeljni koncepti Simonove teorije odlučivanja: racionalnost odlučivanja i, posebno, ograničenja racionalnosti, potraga za zadovoljavajućim rješenjem, heuristika, razlikovanje između programiranih i neprogramiranih odluka. Zatim se iznosi Simonovo razumijevanje organizacija argumentirajući kako ono počiva na razlikovanju između dvije vrste odluka: odluke o pristupanju u članstvo i drugih odluka koje se donose unutar organizacije. Konačno, zadnji dio rada bavi se kritikom Simonove teorije odlučivanja i teorije organizacije. ; The paper deals with the decisionist approach to organization theory and presents the work of American Nobel laureate Herbert Simon as its chief representative. Information is collected from the work written by Simon himself, from books and papers authored by other people, most notably his close associates and critics, as well as Croatian literature dealing with decision-making in organizations and decision-making in general. Although his extraordinary contribution to several disciplines is recognized in the domestic literature, there is no systematic overview of Simon's work. This paper aims to fill this void. First part of the paper tackles the basic concepts of Simon's decisionmaking theory: rationality of decision-making and, in particular, bounded rationality, search for a satisfying solution (satisficing), heuristics, and differentiation between programmed and non-programmed decisions. The paper proceeds by presenting Simon's understanding of decision-making within the organizational setting. It is argued that Simon's understanding of organizations is anchored in the differentiation between two types of decisions: decision to participate and decision to produce (intraorganizational decisions). Finally, the last part of the paper explores criticism of Simon's work.